Strazburg, 17.12. 2009.
CEPEJ (2009) 11REV
EVROPSKA KOMISIJA ZA UČINKOVITOST PRAVOSUĐA
(CEPEJ)
SMJERNICE ZA BOLJU PROVEDBU POSTOJEĆIH PREPORUKA VIJEĆA EVROPE O IZVRŠNOM POSTUPKU
usvojen od strane CEPEJ-a na 14. plenarnom zasjedanju
(Strazburg, 9. - 10.12. 2009.)
UVOD
Metodologija
1. Na 3. samitu Vijeća Evrope (Varšava, maj 2005.), čelnici država i vlada su se zauzeli „da se u potpunosti iskoristi potencijal Vijeća Evrope za postavljanje standarda i promicanje implementacije i daljnjeg razvoja pravnih instrumenata i mehanizama pravne saradnje koje donosi ta organizacije ". Na tom samitu, odlučeno je da se "pomogne zemljama članicama da omoguće pravično i brzo izvršenje pravde".
2. Kao što je generalni sekretar Vijeća Evrope istaknuo u oktobru 2005., izvršenje sudskih odluka je bitan element u funkcioniranju države utemeljene na vladavini zakona. To predstavlja ozbiljan izazov kako na nacionalnoj tako i na evropskoj razini (CM / Monitor (2005)2 od 14.10. 2005.)
3. Ova izjava, koju potvrđuje relevantna sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), i problemi u izvršenju presuda ovog suda, kao i rad CEPEJ-a, naveo je Odbor ministara da se pokrene proces praćenja izvršenja domaćih sudskih odluka. CEPEJ će također uzeti u obzir razvoj situacije u sudskoj praksi ESLJP od momenta izrade nacrta Preporuka Rec (2003) 17 o izvršnom postupku.
4. CEPEJ, čiji statut obuhvata i cilj omogućavanja lakše primjene međunarodnih pravnih instrumenata Vijeća Evrope za učinkovitost i pravednost sistema pravosuđa, u popis svojih prioriteta uključio je i izvršenje sudskih odluka. Kao prvi korak, CEPEJ je dao da se napravi detaljna studija koja se odnosi na pitanja izvršnog postupka u državama članicama, kako bi se steklo bolje razumijevanje o tome kako postupak funkcionira i kako bi se olakšala primjena relevantnih standarda i instrumenata Vijeća Evrope u praksi. Studija, koju su izradili pravni naučnici Univerziteta Nancy (Francuska) i švicarskog Instituta za uporedno pravo (Lausanne), predlaže niz smjernica čiji je cilj da se olakša primjena načela sadržanih u preporukama Vijeća Evrope.
5. Kao drugi korak, CEPEJ je oformio radnu grupu za pitanja izvršenja sudskih odluka (CEPEJ-GT EXE), zaduženu za izradu Smjernica za učinkovitu primjenu postojećih standarda Vijeća Evrope. Na temelju prijedloga Studije, svaki je član Radne grupe pripremio nacrt dokumenta u kojem delegira konačan set pitanja koja se odnose na buduće smjernice. CEPEJ je potom angažirao naučnog stručnjaka, M. Julien LHUILLIER (Francuska), da načini sintezu izrađenih dokumenata.
Principi i ciljevi izvršenja
6. U cilju održavanja vladavine prava i povjerenja građana u sudski sistem, postupci izvršenja moraju biti učinkoviti, ali i pravedni. Međutim, izvršenje se može sprovesti tek ukoliko izvršenik ima sredstva ili mogućnost da se presuda izvrši.
7. Kod izvršenja je potrebno postići odgovarajuću ravnotežu između potreba podnositelja zahtjeva i prava izvršenika. Države članice se potiču da nadziru postupke izvršenja, kontroliraju sudsku upravu i poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osigurala proceduralna jednakost stranaka.
8. Izvršni postupak bi trebao biti dovoljno fleksibilan kako bi se izvršitelju omogućila razumna mjera slobode djelovanja u cilju postizanja dogovora s izvršenikom, u situaciji kada postoji konsenzus između tražitelja izvršenja i izvršenika. Takvi aranžmani trebaju biti predmetom temeljite kontrole kako bi se osigurala nepristranost izvršitelja i zaštita interesa podnositelja zahtjeva i trećih osoba. Uloga izvršitelja treba biti jasno definirana domaćim zakonom (na primjer, njihov stupanj autonomije). Oni mogu (na primjer) imati ulogu "post-sudskog posrednika" u fazi izvršenja.
Sudski procesi
9. Države članice trebaju poduzeti mjere kako bi se osigurala dostupnost informacija o izvršnom postupku i transparentnost aktivnosti suda i izvršitelja u svim fazama postupka, pod uvjetom da su osigurana prava stranaka.
10. Bez obzira na ulogu suda u izvršnom postupku, potrebna je učinkovita komunikacija između suda, izvršitelja, tražitelja izvršenja i izvršenika. Sve strane u postupku trebaju imati pristup informacijama o postupcima koji su u toku i o njihovom napretku.
11. Države članice trebaju potencijalnim strankama u izvršnom postupku osigurati informacije o učinkovitosti izvršnih radnji i procedura, uspostavom indikatora za određene ciljeve i određivanjem mogućeg vremenskog okvira za različite procedure.
12. Svako tijelo treba osigurati adekvatan nadzor (s obzirom na sve relevantne slučajeve iz prakse ESLJP) izvršnog postupka i treba snositi odgovornost za učinkovitost svojih radnji u postupku. Odgovornost se može postići putem izvještaja / ili putem povratnih informacija od korisnika. Svi izvještaji bi trebali dozvoliti verifikaciju da je presuda izvršena ili (ako nije) da su u tom pravcu bili poduzeti istinski napori u razumnom roku, poštujući ravnopravnost stranaka.
I. PRIPREMA PROVOĐENJA IZVRŠENJA
1. Pristup izvršnom postupku
1.1. Geografski raspored izvršitelja i podjela nadležnosti u izvršnom postupku
13. Geografski raspored izvršitelja unutar zemlje treba osigurati najširi mogući obuhvat za sve potencijalne stranke. Unutar jedne države članice, kada su različita tijela zadužena za djelovanje u različitim područjima izvršenja (tj. izvršni sudija i dužnosnici finacijskih institucija), važno je obratiti posebnu pozornost na podjelu nadležnosti, i u geografskom aspektu i obzirom na vrstu predmeta, kada su svi nadležni organi u pitanju. Svaka od nadležnosti treba imati odgovarajuće pokriće za svaku vrstu izvršne radnje.
14. U slučaju privatnih izvršitelja, države članice trebaju osigurati postojanje tržišnog natjecanja i jasno definirane geografske nadležnosti.
1.2. Jezik koji se koristi
15. Neophodno je poduzeti određene mjere kako bi se osiguralo da su stranke u stanju shvatiti proces izvršenja u koji su uključene, i, gdje je to moguće, ostvariti sudjelovanje u postupku bez potrebe za pravnim zastupanjem. Da bi se ovo postiglo, izvršni postupak i zakonodavstvo trebaju biti koliko je moguće jasniji i razumljiviji (tj. kreirajući verzije zakona prostim jezikom kao i priručnika o izvršnom postupku, smanjujući utrošak vremena koje je potrebno strankama za osobnu ili pisanu komunikaciju sa sudom itd.).
1.3. Raspoloživost sudionika u izvršnom postupku
16. Svi potencijalni učesnici u postupku izvršenja (policija, stručnjaci, prevoditelji, tumači, lokalne vlasti, osiguravatelji, socijalni radnici itd.) trebaju imati adekvatan pravni status kako bi pomogli izvršitelju i trebaju biti na raspolaganju, u slučaju da je njihova pomoć potrebna za izvršenje presude. Socijalni radnici trebaju biti posebno na raspolaganju u slučajevima kada su u pitanju djeca ili druge ugrožene osobe u toku postupka.
2. Obavijesti strankama i trećim osobama
17. Obavijesti stranakama o izvršenju sudskih odluka ili izvršnih naslova ili notarskih ili drugih dokumenata su bitan aspekt izvršnog zakona. Pravovremena obavijest strankama je bitan element poštenog suđenja, u smislu člana 6.1 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
18. Države članice mogu izraditi standardne obrasce za obavijest strankama. Ovi standardni obrasci mogu se odnositi na različite faze u izvršnom postupku i na eventualne pravne lijekove. Oni mogu imati sljedeće namjene:
• obavještavanje izvršenika o posljedicama izvršenja (uključujući cijenu
izvršenja) i troškovima ukoliko se ne postupi po odluci kojom se nalaže plaćanje;
• obavještavanje izvršenika o izvršnim mjerama koje će se poduzeti protiv njega, slijedom provedbe, kako bi se omogućilo izvršeniku da postupi u skladu s istim ili, gdje je primjenjivo, da ospori iste;
• detaljno informiranje tražitelja izvršenja o fazama izvršnog postupka;
• obavještavanje trećih strana kako bi se, prije svega, zaštitila njihova prava i, drugo, kako bi bili u stanju ispuniti obaveze koje im se dodijele, te bili svjesni posljedica neispunjavanja istih.
19. Obavijest u svim slučajevima treba poticati izvršenika da dobrovoljno postupi u skladu sa sudskom odlukom i uključuje upozorenje da će se u slučaju nepoštivanja primijeniti izvršne mjere, uključujući eventualno i dodatne troškove.
20. Trebalo bi biti moguće povjeriti izvršiteljima dostavljanje obavijesti. U tom cilju, države članice trebaju odrediti uvjete za sigurnu metodu dostave dokumenata.
21. Ukoliko obavijesti sadrže prava ili obveze, dužnost je izvršitelja da osigura da su odgovarajuće obavijesti dostavljene strankama pravodobno.
22. U slučaju gdje će imovina izvršenika biti prodana na javnoj aukciji nakon oduzimanja iste, potencijalni kupci trebali bi biti obaviješteni unaprijed, putem učinkovitog sredstva komunikacije, koje će jamčiti brzo širenje informacija do cjelokupne javnosti, istovremeno čuvajući privatnost izvršenika. Države članice trebaju predložiti minimalne standarde za date informacije, uzimajući u obzir prirodu imovine, procijenjenu vrijednost i datum prodaje.
3. Izvršni naslov: Definicija i forma izvršnog naslova
23. Domaći zakonodavni okvir treba sadržavati jasno definiranje onoga što se smatra izvršnim naslovom i uvjete njegove izvršnosti.
24. Izvršni naslovi trebaju biti sačinjeni na jasan i razumljiv način, ne ostavljajući mogućnost pogrešne interpretacije.
4. Izvršitelji
4.1. Potrebne kvalifikacije
25. Za pravično izvršenje pravde važno je da je kvaliteta izvršenja zajamčena. Države članice treba da akreditiraju izvršitelje samo ako su standardi i osposobljenost kandidata proporcionalni sa složenoću njihovih zadataka. Visoka kvaliteta obuke stručnjaka važna je za izvršenje pravde i povećanje povjerenja korisnika u pravosuđe.
26. Izvršitelji bi takođe trebali biti dužni da slijede obvezno stalno usavršavanje.
27. Preporučuje se da se uspostave veze između državnih institucija za obuku. Države članice trebaju osigurati da se izvršitelji obučavaju na osnovu odgovarajućeg plana i programa, i treba uspostaviti minimum standarda za instruktore u različitim državama članicama.
28. Početno i kontinuirano osposobljavanje može obuhvatiti:
• načela i ciljeve izvršenja;
• profesionalno ponašanje i etiku;
• faze u procesu izvršenja;
• primjerenost, organizaciju i provedbu izvršnih mjera;
• pravni okvir;
• igranje uloga i praktičnih vježbi prema potrebi;
• procjenu znanja polaznika;
• međunarodno izvršenje sudskih odluka i drugih izvršnih naslova.
4.2. Organizacija profesije i status izvršitelja
29. Imajući u vidu adekvatno izvršenje pravde, poželjno je da izvršitelji budu organizirani u profesionalno tijelo koje zastupa sve članove struke, time olakšavajući njihovo kolektivno zastupanje i prikupljanje podataka.
30. U državama članicama koje su uspostavile profesionalne organizacije izvršitelja, članstvo u takvom predstavničkom tijelu treba biti obavezno.
31. Status izvršitelja treba biti jasno definiran na način da potencijalnim strankama u izvršnom postupku ponudi profesionalca koji je nepristran, kvalificiran, odgovoran, na raspolaganju, motiviran i učinkovit.
32. Tamo gdje su izvršitelji zaposleni u državnim službama, trebali bi imati obezbjeđene odgovarajuće radne uvjete i dovoljno ljudskih i materijalnih resursa. To znači, na primjer, omogućiti tom osoblju rad s pristupom na funkcionalan i moderan komunikacijski sistem i sa informatičkom opremom (računari, telefoni, faks mašine, Internet veze, prilagođeni informatički sistemi s mogućnošću nadogradnje), te s odgovarajućim prometnim sredstvima koja su dostatna u smislu da bi izvršitelji obavljali svoju ulogu što je moguće učinkovitije.
4.3. Prava i obveze
33. Izvršitelji, prema zakonima određene zemlje, trebaju biti odgovorni za izvršenje u okviru svojih nadležnosti kao što je definirano domaćim zakonodavstvom. Države članice bi trebale razmotriti davanje isključive nadležnosti izvršiteljima za:
• provođenje sudskih odluka i drugih izvršnih naslova ili dokumenata, te
• provedbu svih izvršnih procedura predviđenih zakonom države u kojoj rade.
34. Izvršitelji isto tako mogu biti ovlašteni za obavljanje sekundarnih radnji koje su u skladu s njihovom ulogom, nastojeći da čuvaju i osiguraju priznavanje prava stranaka, s ciljem ubrzanja sudskih postupaka ili smanjenja opterećenja sudova. Takve radnje mogu biti, između ostalog:
• naplata duga;
• dobrovoljna prodaja pokretnih ili nepokretnih stvari na javnoj aukciji;
• oduzimanje dobara;
• evidentiranje i izvještavanje o dokazima;
• dostavljanje i ispomoć u sudnici (sudski poslužitelj);
• pružanje pravnih savjeta;
• stečajni postupak;
• obavljanje zadataka koje im sudovi dodijele;
• zastupanje stranke u sudovima;
• sastavljanje privatnih isprava i dokumenata;
• poučavanje.
35. Izvršitelji trebaju imati obavezu obavljanja svoje uloge kada god su zakonski obavezni to učiniti, osim u slučajevima gdje postoje smetnje ili su u krvnom srodstvu ili braku sa strankom. Izvršiteljima, u postupcima u kojima su angažirani, ne bi trebalo dodjeljivati rad na osporenim pravima ili poduzimanje osporenih radnji.
36. Privatni izvršitelji bi trebali biti obavezni da otvore račun posebno namijenjen za polaganje sredstava prikupljenih u ime klijenata. Taj račun bi trebao biti predmetom inspekcije. Takođe bi trebali biti osigurani od profesionalne i građanske odgovornosti. Izvršitelji bi trebali imati pokriće socijalnog osiguranja.
4.4. Naknada
37. Ako su izvršitelji državni službenici, država bi trebala osigurati da dobiju odgovarajuću naknadu, osobito u svjetlu njihovog nivoa obučenosti, iskustva i kompleksnosti zadataka.
4.5. Etika i profesionalno ponašanje
38. Izvršitelji se trebaju ponašati sukladno pravilima etike i ponašanja, koja mogu biti definirana u profesionalnom kodeksu ponašanja. Ovi kodeksi ponašanja trebaju, između ostalog, sadržavati profesionalne standarde u pogledu:
• informacija koje se daju strankama od strane izvršitelja u vezi izvršnog postupka (osnove djelovanja, transparentnost i jasnoća troškova, i sl.)
• pravila koja uređuju formulaciju obavijesti strankama (društvena uloga izvršitelja, obaveza savjetovanja, itd.)
• profesionalne etike (ponašanje, profesionalne tajne, etički kriteriji koji uređuju izbor radnje, itd.)
• jednostavnog izvršenja (predvidivost i proporcionalnost troškova i vremena, saradnja
između izvršnih službi, itd.)
• proceduralne fleksibilnosti (autonomija izvršitelja, itd.)
II. PROVOĐENJE IZVRŠENJA
1. Informacije o izvršeniku i njegovoj imovini
1.1. Informacije dostupne podnositelju zahtjeva
39. Kako bi se osiguralo pravo podnositelja zahtjeva na adekvatnu pomoć u toku izvršnog postupka, isti bi trebao imati pristup javnim registrima u svrhu provjere osnovnih informacija o izvršeniku, kao što su informacije o osobnoj identifikaciji izvršenika i njegovog boravišta u svrhu izvršenja, kao i pristup drugim podacima putem javnih registara (tj. zemljišne knjige, sudski registar trgovačkih društava, itd.) ovisno o slobodi pristupa informacijama i državnim zakonima koji reguliraju zaštitu podataka.
Navedeni podaci bi trebali biti dostupni za podnositelja zahtjeva na pismeni zahtjev i nakon prilaganja dovoljno dokaza (npr. presuda ili drugi izvršni naslov).
1.2. Informacije dostupne izvršiteljima
40. Kako bi izvršitelji mogli izvršiti procjenu troškova i osigurati da su poduzete mjere srazmjerne tim troškovima, države članice bi im trebale omogućiti brz i, poželjno je, direktan pristup informacijama o izvršenikovoj imovini. Države članice se potiču da razmotre omogućivanje izvršiteljima pristupa takvim informacijama putem sigurnog internetskog pristupa, ukoliko je to moguće.
41. Kako bi se spriječilo da izvršenik izbjegava izvršenje prenosom imovine, države članice se potiču da uspostave jedinstvenu bazu podataka o dužnikovoj imovini (tj. pravo vlasništva nad vozilom, nekretnininama, naplativim dugovima, povratu poreza, itd.), sačinjenu iz više izvora i sa ograničenim pristupom. Države članice trebaju osigurati bazu podataka sa prihvatljivom razinom sigurnosti obzirom na nastale rizike. Pristup izvršitelja bazi podataka treba se ograničiti na podatke koji se odnose na izvršni postupak u toku, što će morati biti predmetom temeljite kontrole. Države članice trebaju osigurati izvršenicima djelotvorna pravna sredstva kako bi se osiguralo da je bilo kakav upit o osobnoj imovini opravdan.
42. Saradnja između različitih tijela državnih i privatnih institucija, pod uvjetom da su u skladu sa zakonima o zaštiti podataka, bitna je za omogućavanje brzog pristupa informacijama iz više izvora o izvršenikovoj imovini. Protokoli i jednoobrazne procedure trebaju biti sačinjeni tako da osiguravaju saradnju među odjelima s jedne strane, te saradnju između tih odjela i službi izvršitelja, s druge strane.
1.3. Dužnost davanja informacija
43. Sva državna tijela, koja upravljaju bazama podataka s informacijama potrebnim za učinkovito izvršenje, trebaju imati obavezu davanja podataka izvršitelju, u okviru dogovorenog roka, ako su te informacije u skladu s propisima o zaštiti podataka.
1.4. Zaštita podataka
44. Preporučljivo je domaći Zakon o zaštiti osobnih podataka temeljno proučiti u slučaju da se isti treba prilagoditi u svrhu efikasne provedbe izvršenja.
45. Izvršitelji moraju odgovorno postupati s tajnim, povjerljivim ili osjetljivim informacijama koje dođu do njihove pozornosti u toku izvršnog postupka. U slučaju povrede ove dužnosti, trebaju biti primjenjene mjere disciplinske odgovornosti zajedno s prekršajnim i kaznenim sankcijama.
1.5. Višestruko korištenje informacija
46. Države članice se pozivaju da razmotre dozvoljavanje izvršiteljima ponovnog korištenja podataka o izvršenikovoj imovini u kasnijim postupcima koji uključuju istog izvršenika. Ponovno korištenje informacija treba pak biti predmetom jasnog i preciznog pravnog okvira (tj. postavljanje strogih rokova držanja podataka, itd.).
2. Troškovi izvršenja
2.1. Propisi koji reguliraju troškove izvršenja
47. Svaka država članica se potiče da uvede propise koji reguliraju razinu troškova izvršenja, kako bi se osigurao djelotvoran pristup pravdi napose putem pravne pomoći ili sheme kojom se dopušta odricanje od troškova ili odgoda plaćanja istih, u slučajevima gdje bi ovi troškovi vjerojatno pali na teret stranke. Stranke trebaju biti zaštićene u smislu da plate samo troškove utvrđene zakonom.
48. Gdje, unutar iste države članice, postoje izvršitelji koji rade i u privatnom i u javnom sektoru, država bi trebala izbjegavati bilo kakvu diskriminaciju između izvršitelja različitih statusa, ali jednakih nadležnosti, u pogledu troškova izvršenja koje snosi dužnik.
49. Države članice trebaju uvesti postupak u kojem stranke mogu osporiti troškove izvršitelja.
2.2. Transparentnost troškova izvršenja
50. Gdje je izvjesno da će troškovi izvršenja pasti na teret stranaka, države članice trebaju osigurati da su ovi što potpunije informirani o troškovima izvršenja (naknade za izvršenje i naknade po uspješnoj provedbi izvršenja). Ove informacije trebaju biti dostupne strankama, ne samo od strane izvršitelja nego i od strane sudova, potrošačkih organizacija, putem proceduralnih kodova ili službene internet stranice pravosudnih i stručnih tijela.
51. Prepoznavajući rastuću mobilnost osoba i usluga unutar Evrope, sve je veća potreba za međunarodnim izvršenjem sudskih odluka. Transparentnost troškova izvršenja stoga prelazi čisto domaću razinu: države članice trebaju se dogovoriti da uspostave bazu podataka o iznosima naplaćenim za najčešće korištene proceduralne radnje i istu učiniti dostupnom što je moguće šire, s ciljem omogućavanja pristupa strukturi troškova u svakoj državi članici.
2.3. Određenost i predvidljivost naknada za izvršenje
52. Naknade za izvršenje trebaju biti javne. Države članice se potiču da zahtijevaju da svaki dokument u postupku jasno ukazuje na iznos za izvršenu radnju, te da osiguraju provedbu sankcija u slučaju nepoštivanja (npr. nevaljanost dokumenata kao rezultat nepoštivanja zahtjeva itd.).
53. Kada je izvršitelju poznata financijska situacija izvršenika i on predlaže određeni postupak izvršenja, trebao bi obavijestiti podnositelja zahtjeva o vrsti predviđenih radnji i izglednim troškovima na početku i u svakoj fazi postupka.
54. Određenost naknade je faktor u transparentnosti troškova izvršenja. U tom cilju, naknada za pojedinu radnju treba ovisiti o ograničenom broju faktora. Naknada bi trebala biti regulirana što je moguće jednostavnije, jasnije i sažetije.
55. Prilikom sastavljanja tarife izvršenja, države članice trebale bi razmijeniti iskustva i razmotriti potrebu da uzmu u obzir određene faktore, kao što je iznos duga, posebnu hitnost i teškoće na koje može naići izvršitelj.
2.4. Relevantnost poduzimanja određenih radnji
56. Krajnji troškovi izvršenja moraju biti u srazmjeru s pravnim lijekom koji se traži. Države trebaju nastojati osigurati učinkovit izvršni postupak za sve iznose dugovanja, bilo velike ili male.
57. Odgovornost je izvršitelja da poduzme sve razumne i potrebne korake u izvršenju i odluči koja je izvršna radnja najprikladnija. Kada se troškovi smatraju nevažnim ili nezakonitim, iste treba snositi izvršitelj.
58. Države članice koje odobravaju pravnu pomoć trebaju potvrditi relevantnost nastalih troškova, tako da zajednica ne mora snositi neopravdane troškove.
59. U slučajevima gdje izvršitelj ima obavezu ponuditi odgovarajući savjet, on/ona trebaju biti obavezni objasniti podnositeljima zahtjeva njihov položaj i važnost radnje čije poduzimanje sugeriraju.
2.5. Dosuđivanje troškova izvršenja
60. Naknade za izvršenje trebaju snositi izvršenici, ukoliko su solventni, uz mogućnost naknade za uspješno izvršenje koju snosi podnosilac zahtjeva. Ako je izvršenik nesolventan, naknadu troškova izvršenja treba snositi podnositelj zahtjeva.
61. U slučaju da se izvršenje smatra nezakonitim ili nepravilnim, odgovornost za troškove trebaju snositi osobe ili tijela odgovorna za nepravilan ili nezakonit akt.
2.6. Pravna pomoć
62. Kako bi bio zajamčen pristup pravosuđu, podnositeljima zahtjeva koji nisu u mogućnosti platiti naknadu za izvršenje trebaju biti na raspolaganju sheme pravne pomoći ili sheme alternativnog financiranja (npr. putem državnog financiranja ili povrata naknade). Gdje je odobrena pravna pomoć, država može, ako smatra ispravnim, koristiti mehanizme putem kojih će nadoknaditi svoje izdatke iz prihoda od izvršenja.
3. Vremenski okvir i izvješća
3.1. Vremenski okvir za izvršne postupke
3.1.1. Razumnost i predvidivost rokova
63. Vremenski rokovi za provođenje izvršenja trebaju biti razumni i zemlje članice ne bi trebale nametati proizvoljne rokove za okončanje izvršenja.
64. Država članica treba utvrditi jasne i precizne kriterije u pogledu razumnog trajanja, što može varirati u skladu s vrstom predmeta i vrstom tražene radnje.
65. S obzirom na važnost mogućnosti da se predvidi trajanje izvršnog postupka sa stajališta pravne sigurnosti, zemlje članice bi trebale razmotriti uspostavljanje javno dostupne baze statističkih podataka pomoću koje bi stranke mogle izračunati vjerojatno trajanje različitih izvršnih mjera koje su dopuštene domaćim zakonodavstvom (tj. zapljena plaće, sredstava na računu u banci i zapljena vozila). Baze podataka bi trebale biti uspostavljene u saradnji sa stručnjacima za pitanja izvršenja i biti dostupne što je moguće široj javnosti, s ciljem davanja drugim državama članicama pristup strukturi trajanja izvršenja u svakoj zemlji, tako da se podaci mogu usporediti.
3.1.2. Faktori za jednostavno i brzo izvršenje
66. U fazi izvršenja odluka, brza komunikacija (kao što je e-mail) između suda, izvršitelja i stranaka treba biti moguća.
67. Države članice trebaju osigurati da zakonski rokovi za izvršenje ne budu nepotrebno prolongirani. Države članice se potiču osobito da poduzimaju mjere za olakšavanje izvršnog okvira, kako bi se izvršiteljima dala potrebna autonomija izbora, bez prethodnog odobrenja, proceduralnih koraka koji su najprikladniji za dati slučaj.
68. Države članice takođe trebaju osigurati da izvršenik može poduzimati aktivnosti u cilju osporavanja izvršnih mjera u razumnom roku, pod uvjetom da se time neopravdano ne zaustavlja ili odgađa izvršni postupak; na primjer, kada izvršenik želi da uloži žalbu na odluku, sistem treba biti spreman da osigura zaštitu podnositelja zahtjeva.
69. Države članice trebaju osigurati ubrzanu i hitnu provedbu izvršnog postupka u slučajevima gdje kašnjenje može rezultirati nepopravljivom štetom (npr. slučaj bijega izvršenika, deložacije, propadanje imovine, itd.).
70. Prioritet uvijek treba dati nastojanju da se postigne sporazum između stranaka, kako bi se koordinirali rokovi izvršenja. U slučaju gdje stranke između sebe dogovore vremenski okvir za izvršenje, bilo koji postupak nametnut od strane države članice ne bi trebao spriječiti da postignuti sporazum stupi na snagu.
71. Optužbe izvršenika protiv lošeg ponašanja izvršitelja ne smiju ugroziti ili odgoditi izvršenje, osim u slučaju sudske intervencije. Prigovori protiv izvršitelja trebaju se istražiti istovremeno s tokom izvršnog postupka.
3.2. Izvještavanje o postupku izvršenja
3.2.1. Izvještavanje o svakoj izvršnoj radnji
72. Izvršenik za vrijeme trajanja postupka izvršenja. treba biti informiran o stepenu svoje odgovornosti.
3.2.2. Izvještavanje o završenom postupku izvršenja
73. Nakon što su zadovoljeni njegovi interesi, tu informaciju treba dostaviti tražitelju izvršenja. Države članice treba ohrabriti da donesu jasne propise koji reguliraju obavezu informiranja o izvršnim postupcima koje treba provesti i/ili o onim završenim (npr. putem javnog registra u kojem su evidentirani ishodi izvršnih radnji protiv pojedinih izvršenika).
3.2.3. Evropski standardi u pogledu informacija
74. Države članice se snažno podstiču da zajednički uspostave evropske standarde u pogledu informacija koje treba obezbijediti strankama i javnosti u vezi izvršnog postupka.
III. Nadzor, kontrola i disciplinski postupci
1. Kontrola uspješnosti izvršnog postupka
75. Da bi se poduzela kontrola uspješnosti izvršnog postupka, svaka država članica treba uspostaviti europske standarde uspješnosti / kriterije koji imaju za cilj procjenu učinkovitosti izvršenja na godišnjem nivou, putem neovisnog sistema revizije i povremenih inspekcija na licu mjesta. Među ovim standardima, trebaju biti:
a. Jasan pravni okvir za provođenje izvršnog postupka kojim se utvrđuju ovlasti, prava i dužnosti stranaka i treće osobe.
b. Brzina, efikasnost i razumni troškovi postupka
c. Poštivanje svih ljudskih prava (ljudskog dostojanstva - ne lišavajući izvršenika minimalnih egzistencijalnih standarda i neproporcionalno ometanje prava trećih osoba, itd.)
d. Pridržavanje definiranih procedura i metoda (naime, dostupnost pravnih lijekova treba podnijeti sudu u smislu člana 6. Evropske konvencije)
e. Postupci koji bi trebali biti dokumentirani
f. Oblik i sadržaj dokumenata koji bi trebali biti standardizirani
g. Prikupljanje podataka i uspostavljanje nacionalnih statističkih sistema, uzimajući u obzir, ako je moguće, CEPEJ evaluacijsku shemu i ključne pravosudne podatke utvrđene od strane CEPEJ-a.
h. Nadležnosti izvršitelja
i. Uspješnost izvršitelja
j. Postupak, na godišnjoj osnovi:
• broj neriješenih predmeta,
• broj novopristiglih predmeta,
• broj izvršenih predmeta,
• stopa smanjenja broja predmeta,
• vrijeme utrošeno za okončanje izvršenja,
• stopa uspješnosti (povrat dugova, uspješne deložacije i sl.),
• usluge pružene tokom izvršenja (pokušaj izvršenja, vrijemenski faktor, uredbe, itd.),
• nastali troškovi izvršenja i kako su oni pokriveni,
• broj pritužbi i pravnih sredstava u odnosu na broj riješenih slučajeva.
76. Podaci o uspješnosti bi trebali biti zasnovani na reprezentativnim uzorcima i trebali bi biti objavljeni.
77. Ovi kriteriji procjene se mogu definirati na evropskoj razini, u cilju jačanja povjerenja između država članica, posebno obzirom na mogućnost sve većeg broja međunarodnih predmeta izvršenja.
2. Nadzor i kontrola aktivnosti poduzetih u izvršnom postupku
78. Tijela nadležna za nadzor i/ili kontrolu izvršitelja imaju važnu ulogu u garantiranju uspješnosti izvršenja. Države članice trebaju osigurati da se ocjena provedbe izvršenja vrši u kontinuitetu. Tu ocjenu treba da vrši neko vanjsko tijelo, (na primjer, stručno tijelo). Vlasti država članica moraju jasno odrediti postupke kontrole koji se izvode za vrijeme inspekcije.
79. Države članice trebaju osigurati da nadzor aktivnosti izvršitelja ne ugrozi njihov nesmetan rad.
3. Disciplinski postupak i sankcije
80. Zbog kršenja zakona, propisa ili pravila o etici koje počini, čak i izvan opsega svojih profesionalnih aktivnosti, izvršitelji trebaju biti podvrgnuti disciplinskim sankcijama, ne dovodeći u pitanje i eventualne građanske i kaznene sankcije.
81. Disciplinske postupke treba provoditi neovisno tijelo. Države članice bi trebale razmotriti uvođenje sistema za prethodno filtriranje slučajeva koji su pokrenuti samo kao taktika odgađanja izvršenja.
82. Treba biti sastavljen izričit popis sankcija, uspostavljajući ljestvicu disciplinskih mjera prema težini prekršaja. Isključenje iz sudske djelatnosti trebala bi biti mjera za samo najteže prekršaje (treba razmotriti načelo srazmjera između povrede dužnosti i sankcije).