Strasbourg, 11 Decembar 2008

CEPEJ (2008)8

EVROPSKI KOMITET ZA EFIKASNOST PRAVOSUĐA

(CEPEJ)

SMJERNICE SATURN

ZA UPRAVLJANJE SUDSKIM VREMENOM

usvojene od strane CEPEJ-a na 12. Plenarnom sastanku

(Strazbur, 10 – 11 decembar 2008)

SMJERNICE SATURN

ZA UPRAVLJANJE SUDIJSKIM VREMENOM

      I.    Opšta načela i smjernice

A.    Transparentnost i predvidljivost

1.    Korisnike pravosuđa trebalo bi uključiti u upravljanje vremenskim tokom sudskih postupaka.

2.    Korisnike bi trebalo informisati i – gdje je to primjereno – konsultovati o svakom mjerodavnom vidu koji utiče na dužinu postupka.

3.    Dužina postupka trebala bi biti što je moguće predvidljivija.

4.    Opšti statistički i drugi podaci o dužini postupka, posebno prema vrstama predmeta, trebali bi biti na raspolaganju široj javnosti.

B.    Optimalna dužina

1.    Dužina sudskih postupaka trebala bi biti primjerena.

2.    Posebno je važno i u javnom je interesu da dužina sudskih postupaka ne bude nerazumna. Predmeti ne bi trebali trajati prekomjerno dugo. U određenim okolnostima ne bi smjeli trajati niti prekratko, ako bi to neopravdano uticalo na pravo korisnika na pristup sudu.

3.    Upravljanje vremenskim tokom sudskih postupaka, ako ga ne određuje ponašanje samih korisnika, trebalo bi se sprovoditi na nepristran i objektivan način, izbjegavajući znatne razlike u odnosu na vremensko trajanje sličnih predmeta.

4.    Posebnu pažnju potrebno je posvetiti primjerenosti ukupne dužine postupka, od njegovog pokretanja do konačnog zadovoljenja ciljeva koje su korisnici željeli ostvariti kroz sudski postupak.

C.   Planiranje i prikupljanje podataka

1.    Dužinu sudskih postupaka treba planirati, kako u opštem smislu (planiranje prosječnog/srednjeg trajanja određenih vrsta predmeta ili prosječnog/srednjeg trajanja postupka pred određenim vrstama sudova), kao i u smislu konkretnih postupaka.

2.    Korisnici imaju pravo biti konsultovani o upravljanju vremenskim tokom sudskog postupka i određivanju datuma ili procjeni vremenskog trajanja svih budućih postupovnih radnji.

3.    Dužinu sudskih postupaka trebalo bi pratiti kroz cjelovit i dobro definisan sistem prikupljanja informacija. Takav sistem trebao bi biti u stanju da bez odgađanja osigura i podrobne statističke podatke o dužini postupaka na opštoj razini, a i da utvrdi pojedine razloge koji su uzrok prekomjerne ili nerazumne dužine postupka.

***

D.   Fleksibilnost

1.    Upravljanje vremenskim tokom sudskog procesa treba prilagoditi potrebama konkretnog postupka, posvećujući posebnu pažnju potrebama korisnika.

2.    Normativno određivanje rokova kroz zakonodavstvo ili druge opšte akte trebalo bi se koristiti oprezno, uzimajući u obzir moguće razlike u konkretnim predmetima. Ako su rokovi određeni zakonom, tada treba trajno pratiti i ocjenjivati njihovo poštovanje i primjerenost.

3.    Ako zakon propisuje da određene vrste predmeta trebaju imati prvenstvo ili se o njima trebalo odlučivati hitno, to opšte pravilo treba tumačiti na razuman način, u svjetlu svrhe propisivanja hitnosti ili prvenstva.

E.    Lojalna saradnja svih učesnika

1.    Optimalna i predvidljiva dužina postupka trebala bi biti odgovornost svih institucija i osoba koje učestvuju u oblikovanju, uređenju, planiranju i vođenju sudskih postupaka.

2.    Posebno bi zakonodavci, tvorci politike i tijela nadležna za pravosuđe trebali preduzeti radnje potrebne za osiguranje sprovođenja načela i smjernica sadržanih u ovom dokumentu.

3.    Središnja tijela nadležna za pravosuđe imaju dužnost osigurati sredstva i uslove za primjereno upravljanje vremenom, te preduzimati radnje gdje je to primjereno. Tijela sudske uprave moraju pomagati u upravljanju vremenom prikupljajući informacije i olakšavajući organizaciju sudskih postupaka. Tijela koja vode postupke trebala bi  aktivno učestvovati u planiranju i organizaciji postupaka.

    II.    Smjernice za zakonodavce i tvorce politika[1]

A.    Resursi

1.    Pravosuđe treba da ima dovoljne resurse kako bi se u primjerenom vremenu nosilo sa svojim redovnim radnim opterećenjem. Resurse treba raspodijeliti prema potrebama i koristiti ih efikasno.

2.    Trebali bi postojati resursi koji se mogu koristiti u slučaju neočekivanih promjena u radnom opterećenju ili nesposobnosti sistema da obradi predmete bez odgađanja.

3.    Odluke o korištenju resursa za funkcionisanje pravosuđa trebaju da se donose na način koji podstiče djelotvorno upravljanje vremenom. Ako je potrebno, treba da bude moguće preraspodijeliti resurse na brz i djelotvoran način kako bi se izbjegla odgađanja i zaostaci.

B.    Organizacija

1.    Pravosudna tijela trebaju se organizovati na način koji podstiče djelotvorno upravljanje vremenom.

2.    Unutar organizacije mora biti jasno određena nadležnost za upravljanje vremenom ili sudske procese. Treba da postoji jedinica koja trajno analizira dužinu postupaka s ciljem utvrđivanja kretanja, predviđanja promjena i sprječavanja problema vezanih za trajanje postupaka.

3.    Treba proučiti sve organizacijske promjene koje utiču na pravosuđe u odnosu na mogući učinak na upravljanje vremenskim tokom sudskih postupaka.

C.   Materijalno pravo

1.    Zakonodavstvo mora biti jasno, jednostavno, pisano jasnim jezikom i ne preteško za sprovođenje. Promjene materijalno-pravnih propisa moraju biti dobro pripremljene.

2.    Kada se donosi novo zakonodavstvo, vlada uvijek treba da prouči njegov učinak na količinu novih predmeta i izbjegava pravila i propise koji mogu dovesti do stvaranja zaostataka i odugovlačenja.

3.    I korisnici i pravosudna tijela moraju biti unaprijed obaviješteni o zakonodavnim promjenama tako da ih mogu pravovremeno i efikasno sprovesti.

D.   Postupak

1.    Pravila sudskih postupaka moraju omogućiti poštovanje optimalnih vremenskih okvira. Pravila koja nepotrebno odugovlače postupak ili ga čine previše složenim moraju biti uklonjena ili izmijenjena.

2.    Pravila sudskog postupka trebaju uzeti u obzir primjenjive preporuke Savjeta Evrope, a posebno sljedeće preporuke:

§  Preporuku R(81)7 o mjerama koje olakšavaju pristup pravosuđu,

§  Preporuku R(84)5 o načelima građanskog postupka namijenjenim poboljšanju funkcionisanja pravosuđa,

§  R(86)12 o mjerama za sprječavanje i smanjenje prekomjernog radnog opterećenja sudova,

§  R(87)18 o pojednostavljenju krivičnog pravosuđa,

§  R(95)5 o uvođenju i poboljšanju funkcionisanja žalbenog sistema i postupka u građanskim i privrednim predmetima,

§  R(95)12 o upravljanju krivičnim pravosuđem,

§  R(2001)3 o pružanju sudskih i drugih pravnih usluga građanima korišćenjem novih tehnologija.

3.    Kod izrade ili izmjena i dopuna procesnih pravila potrebno je na primjeren način uzeti u obzir mišljenje onih koji će primjenjivati te postupke.

4.    Postupak u prvom stepenu bi trebao biti koncentrisan, a da u isto vrijeme omogućuje korisnicima njihovo pravo na pravično i javno suđenje.

5.    U odgovarajućim predmetima moguće je ograničiti mogućnosti žalbe. U određenim predmetima (npr. predmeti male vrijednosti), žalba može biti isključena ili se može tražiti dopuštenje za podnošenje žalbe. Očito neosnovane žalbe mogu se proglasiti nedopuštenim ili se odbaciti u skraćenom postupku.

6.    Obraćanje najvišim stupnjevima mora biti ograničeno na one predmete koji zaslužuju njihovu pažnju i preispitivanje.

   III.    Smjernice za tijela nadležna za pravosuđe

A.    Podjela rada

1.    Sva tijela nadležna za pravosuđe (sudovi, sudije, administratori) i sve osobe koje su profesionalno uključene u sudske postupke (npr. vještaci i advokati), svaki unutar svojih ovlašćenja, imaju zajedničku dužnost da doprinesu primjerenom upravljanju vremenom.

2.    Sva tijela nadležna za pravosuđe moraju sarađivati u procesu postavljanja standarda i ciljeva. U razradi tih standarda i ciljeva treba konsultovati i druge učesnike i korisnike pravosuđa.

B.    Praćenje

1.    Vremenski okvir sudskih postupaka mora se pratiti putem statističkih podataka. Treba osigurati dovoljno podataka u odnosu na dužinu pojedinih vrsta predmeta i dužinu svih faza sudskih postupaka.

2.    Trebalo bi jasno dati do znanja da se standardi i ciljevi za pojedine vrste predmeta i/ili pojedine sudove poštuju.

3.    Tijelo zaduženo za pojedinačne postupke mora pratiti poštovanje rokova koji su postavljeni ili dogovoreni s drugim učesnicima postupka.

4.    Praćenje se treba sprovoditi u skladu s Europskim jednoobraznim smjernicama za praćenje sudskih vremenskih okvira – EUGMONT (vidi Dodatak I).

C.   Intervencija

1.    Ako se primijeti ili predvidi odstupanje od standarda i ciljeva u odnosu na sudski vremenski okvir, treba bez odlaganja preduzeti radnje kako bi se ispravili uzroci takvih odstupanja.

2.    Posebna pažnja se treba posvetiti predmetima u kojima je cjelokupno trajanje postupka takvo da može dovesti do utvrđivanja povrede ljudskog prava na suđenje u razumnom roku.[2]

3.    Praćenjem bi se trebalo osigurati da razdoblja neaktivnosti (vrijeme čekanja) u sudskim postupcima ne budu prekomjerno duga te da se – gdje god takva duža razdoblja postoje – preduzmu posebni napori kako bi se ubrzao postupak i nadoknadila kašnjenja.[3]

D.   Odgovornost

1.    Svako ko svojom radnjom ili propustom uzrokuje odgađanja i negativno utiče na poštovanje postavljenih standarda i ciljeva u odnosu na upravljanje vremenom treba za to biti pozvan na odgovornost.

2.    Uz pojedinačnu odgovornost za nedjelotvorno upravljanje vremenom, država se može smatrati zajednički ili zasebno odgovornom za posljedice uzrokovane korisnicima nerazumnom dužinom postupka.

  IV.    Smjernice za rukovodioce sudova

A.    Prikupljanje podataka

1.    Sudski rukovodioci trebaju da prikupljaju informacije o najvažnijim koracima u sudskom procesu. Trebaju da vode evidenciju u odnosu na vrijeme koje prođe između tih koraka. U odnosu na korake koji se prate treba posvetiti dužnu pažnju Kontrolnom popisu za upravljanje vremenom, pokazatelj četiri[4].

2.    Prikupljene informacije trebaju da budu dostupne radi informisanja sudskih upravitelja, sudija i središnjih tijela nadležnih za pravosuđe. Te bi informacije u primjerenom obliku takođe trebale biti na raspolaganju strankama i široj javnosti.

B.    Trajna analiza

1.    Sve prikupljene informacije treba trajno analizirati i koristiti u svrhu praćenja i poboljšanja učinka.

2.    Prikupljene  trebaju biti raspoložive u svrhu statističkog ocjenjivanja. Uz uslov zaštite privatnosti, prikupljeni podaci trebaju biti na raspolaganju i nezavisnim istraživačima i istraživačkim institucijama u svrhu naučne analize.

3.    Izvještaje o rezultatima analize treba izrađivati u redovnim razmacima, barem jednom godišnje, s odgovarajućim preporukama.

C.   Utvrđeni ciljevi

1.    Uz standarde i ciljeve koji se postavljaju na višem nivou (nacionalnom, regionalnom) trebaju postojati i konkretni ciljevi na nivou pojedinačnih sudova. Rukovodioci sudova trebaju imati dovoljna ovlašćenja i samostalnost za aktivno postavljanje tih ciljeva ili učestvovanje u njihovom definisanju.

2.    Ciljevi treba jasno da definišu koja im je svrha i da budu ostvarivi. Treba ih objavljivati i podvrgavati periodičnom ponovnom ocjenjivanju.

3.    Ciljevi se mogu koristiti u ocjenjivanju rezultata rada sudova. Ako nisu ostvareni, moraju se preduzeti konkretni koraci i radnje kako bi se situacija ispravila.

D.   Upravljanje krizom

1.    U situacijama kada postoje znatna odstupanja od ciljeva postavljenih na nivou suda, trebaju postojati konkretna sredstva za brzo primjereno rješavanje uzroka problema.

    V.    Smjernice za sudije

A.    Aktivno upravljanje predmetima

1.    Sudija treba da ima dovoljno ovlašćenja za aktivno upravljanje postupkom.

2.    Podložno opštim pravilima, sudija treba biti ovlašten da odredi odgovarajuće rokove i upravljanje vremenom prilagodi opštim i konkretnim ciljevima kao i osobenostima svakog pojedinog predmeta.

B.    Dogovor o vremenskom toku postupka sa strankama i advokatima

1.    U upravljanju vremenskim tokom procesa dužnu pažnju treba posvetiti interesima korisnika. Oni imaju pravo u ranoj fazi biti uključeni u planiranje procesa.

2.    Gdje je to moguće, sudija treba da pokuša da postigne sporazum sa svim učesnicima u postupku vezano za procesni kalendar. On u tu svrhu treba da ima pomoć odgovarajućeg sudskog osoblja (službenika) i informacione tehnologije.

3.    Odstupanja od dogovorenog kalendara trebala bi biti minimalna i ograničena na opravdane slučajeve. U načelu, produženje postavljenih rokova treba da bude moguće jedino uz saglasnost svih stranaka ili ako to zahtijevaju interesi pravde.

C.   Saradnja i praćenje drugih učesnika (vještaka, svjedoka itd.)

1.    Svi učesnici u procesu imaju dužnost sarađivati sa sudom u poštovanju postavljenih ciljeva i rokova.

2.    Sudija u postupku ima pravo da prati poštuju li rokove svi učesnici, posebno oni koje je pozvao ili angažovao sud, kao što su svjedoci ili vještaci.

3.    Moraju se osigurati odgovarajuća i efikasna sredstva protiv onih učesnika koji ne sarađuju u potpunosti u poštovanju postavljenih ciljeva i rokova. Ta sredstva mogu uključivati smanjenje naknada, brisanje s popisa vještaka, novčane kazne i druge sankcije.

D.   Suzbijanje procesnih zloupotreba

1.    Svi pokušaji da se svjesno i namjerno odugovlači postupak trebaju biti osujećeni.

2.    Treba da postoje procesne sankcije za uzrokovanje odugovlačenja i zlonamjerno ponašanje. Te se sankcije mogu primjenjivati i na stranke i na njihove zastupnike.

3.    Ako pripadnik pravne profesije grubo zloupotrebi procesna prava ili značajno odugovlači postupak, to treba prijaviti dotičnoj strukovnoj organizaciji radi daljih posljedica.

Dodatak I

 

EVROPSKE JEDNOOBRAZNE SMJERNICE

ZA PRAĆENJE VREMENSKIH OKVIRA SUDSKIH POSTUPAKA

(EUGMONT)

1. Opšti podaci o sudovima i sudskim postupcima

Treba da bude na raspolaganju sistem praćenja i javnog informiranja o opštoj strukturi pravosuđa, s posebnom pažnjom za podatke koji su mjerodavni za vremensko upravljanje postupaka. Informacije na opštemnivou trebaju da sadrže tačne podatke o:

-           broju i vrsti sudova i njihovoj nadležnosti;

-           broju i vrsti postupaka u sudovima;

-           postupcima označenim kao prioritetni (hitni) predmeti;

Podaci o pravosuđu trebaju se redovno ažurirati i biti na raspolaganju barem na godišnjem nivou (početak/kraj kalendarske godine). Na raspolaganju trebaju biti sljedeći podaci o broju postupaka u sudovima:

-           ukupan broj postupaka u radu na početku promatranog razdoblja (npr. kalendarska godina);

-           novi postupci (postupci pokrenuti unutar promatranog razdoblja, npr. tokom kalendarske godine);

-           riješeni predmeti (postupci okončani u okviru promatranog razdoblja, bilo odlukom o predmetu spora, povlačenjem predmeta, nagodbom itd.);

-           ukupan broj postupaka u radu na kraju promatranog razdoblja.

Podaci o okončanim postupcima mogu se podijeliti prema načinu na koji su postupci okončani. Trebalo bi moći razlikovati barem predmete koji su okončani odlukom o predmetu spora od predmeta koji su okončani drugačije (povlačenje tužbe, nagodba, odbačaj iz formalnih razloga).

Primjer I.

Sudovi države Alpina

	Sud ili grana   nadležnosti	Predmeti u radu 1.1.2008.	Novo započeti predmeti u 2008.	Predmeti riješeni u 2008.	Predmeti u radu 31.12.2008.
1	Sud(ovi) A
2	Sud(ovi) B
3	Sud(ovi) C
	UKUPNO

2. Podaci o vrstama predmeta

Podaci o predmetima u sudovima trebaju biti na raspolaganju i u obliku ukupnih brojki, skupnih podataka i kao podaci razvrstani prema vrstama predmeta. U tu svrhu treba koristiti neke opšte i univerzalne kategorije predmeta, kao što je podjela na građanske, krivične i upravne predmete.

U okviru opštih kategorija treba razlikovati detaljnije vrste ili skupine predmeta (npr. radne predmete; predmete ubistva), a isti podaci trebali bi biti na raspolaganju za odgovarajuće podvrste (npr. predmeti otkaza zaposlenja u okviru radnih sporova).

U ovoj fazi, svaki sud može koristiti svoju vlastitu kategoriju predmeta. Međutim, sljedeće četiri kategorije su obvezujuće za svaki sud: brakorazvodna parnica, otkaz, razbojništvo i ubistvo s umišljajem.

§  Brakorazvodne parnice: tj. ugovor o razvodu braka između dvije osobe, na temelju presude nadležnog suda. Podaci ne smiju obuhvatati: razvod na temelju sporazuma među strankama koji se odnosi na odvajanje supružnika i sve njegove posljedice (postupak koji se temelji na uzajamnom pristanku, čak i ako ga obrađuje sud) ili razvod kao rezultat upravnog postupka. Ako vaša zemlja ima u cijelosti vansudski brakorazvodni postupak ili ako ne možete izdvojiti podatke vezane za sporne brakorazvodne parnice, molimo da to navedete i propratite dodatnim objašnjenjem. Osim toga, ako u vašoj zemlji, vezano uz brakorazvodne parnice, postoje obavezni postupci mirenja ili vrijeme za razmišljanje ili ako je faza mirenja isključena iz sudskog postupka, molimo da to navedete i propratite objašnjenjem.

§  Predmeti otkaza zaposlenja: predmeti raskida (ugovora) o radu na inicijativu poslodavca (rad u privatnom sektoru). To ne uključuje otpuštanje javnih službenika, npr. nakon sprovođenja disciplinskog postupka.

§  Razbojništvo se odnosi na krađu od neke osobe uz primjenu sile ili prijetnje. Ako je moguće, ove brojke trebaju obuhvatiti: ulični napad i orobljavanje (krađa torbice, naoružana krađa itd.), ali ne i džeparenje, iznudu i ucjenu (prema definiciji European Sourcebook of Crime and Criminal Justice). Podaci ne smiju uključiti pokušaje izvršenja krivičnog djela.

§  Ubistvo s umišljajem definisano je kao namjerno ubistvo osobe. Ako je moguće, brojke trebaju obuhvatiti: fizički napad sa smrtnom posljedicom, eutanaziju, čedomorstvo, ali ne pomoć u samoubojstvu (prema definiciji European Sourcebook of Crime and Criminal Justice). Podaci ne smiju obuhvatiti pokušaje.

U svrhu daljeg upoređivanja s drugim evropskim sistemima, trebalo bi priložiti precizne definicije i opseg drugih vrsta predmeta koje koristi sud (posebno neuobičajene kategorije).

Primjer II.

Gradski sud Danubije

	Vrsta predmeta	Predmeti u radu 1.1.2008.	Predmeti u radu 31.12.2008.	Predmeti dovršeni 2008.	Novi predmeti pokrenuti 2008.
1	Građanski predmeti
1a	Brakorazvodne parnice
1b	Otkazi zaposlenja
…	…
2	Upravni
2a	…
…
3	Krivični predmeti
3a	Ubistva s umišljajem
3b	Razbojništva
…	…
	UKUPNO

3. Podaci o vremenskim okvirima postupaka

3a. Podaci o sudskim vremenskim okvirima postupaka prema razdoblju trajanja i prosječnom/maksimalnom vremenskom okviru

           

Svaki bi sud trebao prikupljati podatke o vremenskim okvirima postupaka koji se vode pred sudom. Predmete u radu i okončane predmete u okviru određenog razdoblja (npr. kalendarske godine) treba pratiti odvojeno, a podatke o njihovom trajanju podijeliti u skupine prema razdoblju trajanja, tj. predmeti koji su bili u radu ili dovršeni u roku od manje od jednog mjeseca, 1-3 mjeseci, 4-5 mjeseci, 7-12 mjeseci, 1-2 godine, 3-5 godina i više od 5 godina. Uz tablicu predmeta prema razdobljima trajanja, treba izračunati prosječno i srednje trajanje postupaka te dati naznaku o minimalnom i maksimalnom vremenskom okviru. Vremenom obrade treba smatrati samo vrijeme koje je bilo potrebno za obradu predmeta u okviru tog konkretnog suda, tj. vrijeme od trenutka kada je predmet došao na sud do trenutka kada je izašao iz suda (npr. konačna odluka, prebačaj na viši sud radi odlučivanja po žalbi itd.) Ako je moguće, podatke o vremenskim okvirima postupaka za dovršene predmete treba moći razlikovati za predmete dovršene nakon punog razmatranja predmeta (tj. predmeti dovršeni odlukom o predmetu spora) i predmete dovršene na druge načine (povlačenjem, nagodbom, proglašenjem nenadležnosti itd.).

Primjer III:

Gradski sud Danubije

Trajanje predmeta okončanih u 2008. (stanje 31.12.2008.)

Riješeni predmeti

Predmeti u radu na kraju razdoblja

< 1 m.

1-3 m

4-6 m

7-12 m.

1-2 g.

2-3 g.

3-5 g.

5 g.>

Vrijeme rješavanja, u danima

1

Građanski predmeti

.

.

.

.

.

1a

Brakorazvodne parnice

1b

Otkazi zaposlenja

…

…

2

Upravni

2a

…

…

3

Krivični predmeti

3a

Ubistva s umišljajem

3b

Razbojništva

…

…

UKUPNO

3b. Podaci o ukupnom trajanju postupaka

           

Posebno je važno da se predmeti u sudu mogu razlikovati i prema njihovom ukupnom trajanju. Ukupno trajanje je vrijeme između pokretanja postupka i konačne odluke u predmetu (vidi CEPEJ Kontrolni popis za upravljanje vremenom i Smjernice SATURN). Ako je moguće, vrijeme koje je potrebno za izvršenje odluka takođe treba dodati podacima o ukupnom vremenskom okviru postupka.

4. Praćenje međufaza postupka i vremena čekanja

Praćenje vremenskog okvira ne treba biti ograničeno na prikupljanje podataka o ukupnom vremenskom okviru od početka do kraja postupaka. Trebalo bi prikupljati i podatke o trajanju međufaza postupaka. Faze koje treba pratiti trebaju obuhvatiti barem trajanje pripremne faze postupka (npr. vrijeme između početka postupka i prvog ročišta o predmetu spora), središnju fazu (npr. od prvog do zadnjeg ročišta o predmetu spora) te završnu fazu suđenja (npr. od zadnjeg ročišta do donošenja odluke o predmetu spora). Takođe bi na raspolaganju trebali biti podaci o trajanju žalbenih postupaka ili trajanju drugih pravnih sredstava. Posebno bi se praćenje trebalo osigurati za razdoblja neaktivnosti (vrijeme čekanja).

Ovi statistički podaci moraju biti ispunjeni na nacionalnom nivou, od strane mjerodavnog tijela (Ministarstvo pravde, Visoki Sudski savjet itd.).

Primjer IV:

            Gradski sud Danubije

5. Analitički podaci i pokazatelji

Na temelju opštih podataka o sudovima, broju predmeta i njihovom trajanju kao i drugih relevantnih podataka o sudovima i pravosuđu, i drugi se instrumenti mogu koristiti kao pokazatelji i mjerila rezultata rada sudova.

Između ostalog, mogu se koristiti sljedeći pokazatelji za analizu i praćenje trajanja i drugih faktora važnih za razumijevanje vremenskih okvira u sudovima:

1.     Stopa rješavanja (pokazatelj SR): Odnos između novih predmeta i okončanih predmeta u datom razdoblju, u postotku. Primjer: Ako je u kalendarskoj godini sud primio 500 novih predmeta, a okončao 550 predmeta u istom razdoblju, stopa rješavanja je 110%. Ako bi sud okončao 400 predmeta, stopa rješavanja bila bi 80%. Stopa rješavanja iznad 100% znači da se broj predmeta u radu smanjuje.

2.     Stopa obrtaja predmeta: Odnos između broja riješenih predmeta i broja neriješenih predmeta na kraju. To zahtijeva izračunavanje koliko puta tokom godine (ili drugog promatranog razdoblja) standardizovane vrste predmeta budu riješene.

3.     Vrijeme rješavanja (pokazatelj VREMENSKIH): njime se upoređuje broj riješenih predmeta tokom promatranog razdoblja i broj neriješenih predmeta na kraju promatranog razdoblja. 365 se dijeli s brojem riješenih predmeta podijeljeno s brojem neriješenih predmeta na kraju, kako bi se mogao izraziti u broju dana. Ovim se omjerom mjeri koliko brzo pravosuđe (sud) obrće primljene predmete – tj. koliko dugo traje rješavanje određene vrste predmeta. Ovaj pokazatelj osigurava dodatan uvid u to kako pravosuđe upravlja protokom predmeta.

4.     Stopa učinkovitosti (pokazatelj SU): Odnos između broja osoblja koje radi u sudu tokom godine i broja riješenih predmeta u istom sudu krajem godine.

5.     Ukupni zaostaci (pokazatelj UZ): Predmeti koji ostaju neriješeni na kraju razdoblja, definisani kao razlika između ukupnog broja predmeta u radu na početku razdoblja i predmeta riješenih u tom istom razdoblju. Primjer: Da je početkom kalendarske godine bilo 1000 predmeta u radu, a sud tokom kalendarske godine okončao 750 predmeta, ukupni bi zaostaci na kraju kalendarske godine iznosili 250 predmeta.

6.     Rješavanje zaostataka (pokazatelj RZ): Vrijeme potrebno kako bi se riješili ukupni zaostaci izraženo u mjesecima ili danima, izračunato kao odnos između broja predmeta i vremena rješavanja. Primjer: Ako se krajem razdoblja 100 predmeta smatra ukupnim zaostacima, a u tom je razdoblju sud riješio 200 predmeta, pokazatelj rješavanja zaostataka je 6 mjeseci ili 180 dana.

7.     Broj predmeta po sudiji (pokazatelj PPS): Broj predmeta određene vrste po sudiji u datom razdoblju. Primjer: Ako sud ima 600 građanskih predmeta u radu krajem kalendarske godine i 4 sudije koji se njima bave, broj predmeta po sudiji je 150.

8.     Standardno odstupanje (pokazatelj SO): Odstupanje od postavljenih ciljeva po vrsti predmeta u datom razdoblju, u postotku ili danima. Primjer: Ako je postavljeni cilj za dovršetak brakorazvodne parnice u prvom stepenu 200 dana, a tokom kalendarske godine je prosječno trajanje takvih predmeta bilo 240 dana, pokazatelj standardnog odstupanja je 40 dana ili 20%.

Dodatak II – Primjer kratkog pregleda